Sinhronizacija
Sinhronizacija u medijskoj lokalizaciji, odnosi se na proces zamene originalnog govornog jezika, video ili audio sadržaja, sa prevedenom verzijom, uz obezbeđivanje sinhronizacije usana i kulturne prikladnosti. To podrazumeva snimanje novih glasova, koji odgovaraju pokretu usana likova, što omogućava sačuvati vizuelni integritet sadržaja. Sinhronizacija omogućava gledaocima da razumeju dijalog na svom maternjem jeziku, čineći medije dostupnijim i povezanim sa širom publikom.
Postoje dve glavne vrste sinhronizacije: TV sinhronizacija i pozorišna sinhronizacija. Televizijska sinhronizacija je prilagođena za televizijske emisije, fokusirajući se na efikasnost i često prilagođavajući dijalog, kako bi se uklopio u kraće vremenske redove. S druge strane, pozorišna sinhronizacija je prilagođena filmovima koji se prikazuju u pozorištima, što omogućava precizniji lip-sync (sinhronizacija usana), više se fokusirajući na nijansu originalnog izvođenja.